
LJEKOVITE GLJIVE
Njihovo porijeklo je nepoznato. Neki tvrde da su spore došle na zemlju s meteoritima. Najstarija gljiva, Aureofungus yaniguaensis, pronađena je u komadu jantara starom 90 milijuna godina. Prije 400 milijuna godina na zemlji su bile prisutne divovske gljive ili Prototaxites, čiji su fosili pronađeni u Saudijskoj Arabiji i Kanadi.
Gljive su poznavali i Egipćani te su ih nazivali hranom faraona. Iz hijeroglifa je jasno da im je pripisana moć besmrtnosti.

Istraživanja pokazuju da poznajemo oko 14.000 vrsta gljiva, što se procjenjuje na samo 10% od ukupnog broja. Od toga, 200 vrsta ima dokazanu ljekovitu vrijednost, od kojih je 75 u Kini.

Spagyria je, s druge strane, umjetnost koja nastoji usavršiti gljivu za optimalnu ljudsku upotrebu. Bioraspoloživost mora biti najveća moguća, kako bi ljekoviti učinci odmah stigli na pravo mjesto bez opterećenja našeg prvog alkemičara, želuca. To je posebno važno za bolesne osobe koje već imaju poremećen metabolizam.
Kod spagirije se ne izdvaja neki manji dio koji bi trebao imati ljekovita svojstva (npr. betaglukani koji se dodaju raznim dodacima prehrani, ali ne s očekivanim učinkom). Kod špagirije se vodi računa o cjelini i proces se odvija na način da se iz gljive dobije njezin integralni zapis, cjelina informacija, jer samo tako će ekstrakt razviti najveću ljekovitost. Stoga je neophodna multiekstrakcija. Kad se to završi, dobivamo ostatak, koji se u spagiriju zove caput. Ovaj kaput se kalcinira na “prirodnoj vatri”, tj. na suncu, kako bi se dobili elementi u tragovima i minerali. Ovo se dodaje ostatku ekstrakcija i stavlja u staklenu tikvicu za cirkulaciju (dinamiziranje pripravka).
Na taj način dobivamo pripravak koji je jedinstven, jednostavan za upotrebu, dobrog je okusa, lako probavljiv i nema nuspojava.
Tekst: Tjaša Korelc