Istočnjački pristupi kao što su Ayurveda, tradicionalna kineska medicina (TCM), Unani, tibetanska medicina itd. su savršeno legitimni i vrlo dobro služe kao alternativa trenutnom mehaničkom sustavu koji je uspostavila alopatska medicina. No, postavlja se pitanje, nemamo li mi na zapadu nešto svoje? Sjetimo se odmah naše bogate travarske tradicije u kojoj možemo pronaći djeliće stare civilizacije. Zar nemamo što staviti uz bok azijskim filozofskim sustavima? Naša zapadna tradicija ima bogatu povijest koju je Paracelsus nazvao Spagiri. Poznavanje spagiričkih postulata posebno je aktualno danas, kada smo suočeni s opasnošću iskorištavanja bilja u specifično komercijalne i industrijske svrhe.

Na tržištu imamo bezbroj bio, eko biljnih proizvoda, ali ponekad služe samo prodavačima. Pod izlikom ekologije i brige za zdravlje u pozadini se mogu skrivati ​​određeni interesi. U tom svjetlu važno je saznati kakav su odnos naši preci imali prema prirodi, kako su gledali na svijet i odnose među različitim entitetima u prirodi. To znanje dolazi iz Egipta, iz natpisa na raznim stupovima, papirusima, zidovima, grobnicama, iz legendi opisanih u hramovima, zapisano je između redaka odabranih knjiga… Spagirija je riječ koja se može čuti u krugovima alkemičara, hermetičarima ili možda samo u starim knjigama iz prethodnih stoljeća. Špagirija je danas ponovno u procvatu, ali prvo treba objasniti što je spagirija. Rečeno je da je riječ spagyria skovao karizmatični Theophrastus Aureolus Bombast von Hehenheim, ili kako nam je poznat pod imenom Paracelsus (Einsiedeln 1493. – Salzburg 1541.). Riječ dolazi iz grčkog; sastoji se od dva grčka izraza: spao i agheiro, koji se mogu prevesti i latinskim izrazima solve et coagula.

Riječ dakle opisuje Umjetnost koja razdvaja (ili razdvaja) čisto od nečistog i stranog i ponovno ga spaja u jedno. Ovaj (ponekad nazvan i kvintesencija) ima sposobnost vratiti izgubljeni sklad (zdravlje) u čovjeku, koji nam je potreban da bismo nastavili hodati svojim duhovnim putem. Alkemija je riječ koja se često nalazi u povijesti, ali u ovom slučaju bih spomenuo da se riječ direktno odnosi na zemlju Egipat. “Al” je članak na arapskom, a “Kemi” je naziv dat Egiptu. Spagirist želi preraditi ili preraditi neki prirodni entitet (biljku, gljivu ili mineral), ekstrahirati (izvući) iz njega božanske darove, baš kao što su to radili egipatski svećenici. Jasno je da treba izvući ono što Van Helmont (flamanski liječnik, kemičar i fiziolog, 1577-1644) naziva “archeus”, tj. ne “aktivni sastojci”, već duša biljke, njena vitalna snaga ili arhetip. Mogli bismo reći da je djelovanje alkemije i spagirije usmjereno na ono što je nevidljivo u vidljivom, u nefizičkom svijetu, u psihičkom svijetu (prema Jungovoj definiciji), u carstvu arhetipova, bogova, onoga što su Egipćani nazivali ” neter”. U praksi se za spagiriju može reći da je alkemijska operativna tehnika.

Tekst: Tjaša Korelc